Na današnji dan, 12. januara 1906. godine počeo je Carinski rat između Kraljevine Srbije i Austrougarske monarhije.

Vladajući krugovi u Beču željeli su da malu i privredno nerazvijenu Srbiju, koja je četiri petine svog izvoza plasirala na austrougarsko tržište, potčine svom diktatu i u isto vrijeme onemoguće bilo kakvu srpsko-bugarsku saradnju. Zato su prekinuti trgovinski pregovori i sa Bugarskom i izvršen je na nju pritisak da odstupi od Carinskog saveza sa Srbijom. U početku su sva ta nastojanja ostala bez rezultata. Bugarski knez je obećavao da će se držati obaveza koje proističu iz Ugovora o carinskom savezu i učiniti sve da olakša položaj Srbije, čime je Bugarska pred Turskom demonstrirala svoju saradnju sa Srbijom, a s druge strane, gurala Srbiju u zaplet sa Austrougarskom, odvlačeći njenu pažnju od Makedonije, i bugarskoj politici dala što slobodnije ruke. Čak i takva bugarska podrška je bila od koristi srpskoj vladi u borbi protiv pritiska Austrougarske.

U Beču su ubrzo uvidjeli da je Srbija riješena da istraje i da su na njenoj strani simpatije ne samo država čiji se interesi ne poklapaju sa austrougarskim već donekle i Njemačke, pa je austrougarska strana pokazala spremnost da se ipak nastave trgovinski pregovori.

Carinski rat je srpskoj ekonomiji nametnuo zahtijev da brzo preorijentiše izvoz, naročito stoke, na nova tržišta. Ovakav pritisak je bio tipičan primjer diktata, ucjena i odnosa velikih imperijalističkih država prema malim zemljama. Carinskim ratom je bila ugrožena egzistencija seljaštva, zbog čega su srpski vladajući krugovi dobili snažnu podršku narodnih masa. Na taj način je jedinstvena Srbija upregla sve svoje snage da, uz pomoć Francuske i Italije i naklonost Bugarske i Turske, koje su zbog svojih interesa olakšavale srpski izvoz, riješi sve poteškoće koje joj je donio Carinski rat.

Novi partneri su pronađeni u Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Engleskoj i Švajcarskoj, kao i u drugim državama, ali sa manjim udijelom. Istovremeno je sa izgradnjom saobraćajnog sistema, jačanjem kontrole kvaliteta i smišljenog reklamiranja domaćih proizvoda, Srbija preduzela i mjere za inteziviranje robnog prometa. Konačno, Srbija je uspjela ne samo da znatno poveća obim svoje spoljne trgovine, već i da proširi broj svojih trgovinskih partnera. Austroguarska koja je prije izbijanja Carinskog rata pokrivala gotovo 88% ukupnog uvoza, obavljala je sada samo još 30% srpske spoljne trgovine, čime je povlašćen položaj ustupila drugim državama. Trgovinski ugovor od 1910. godine nije više mogao vratiti Srbiju u ekonomsku zavisnost, ona se poslije Carinskog rata našla na širokom prostoru, i nove veze pokazale su se čvrste.

mitropolija.com

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime