Od 20. aprila sovjetska artiljerija neprestano je pucala po Berlinu, a zračne udare kao podršku Sovjetima počelo je britansko zrakoplovstvo. Berlin se pretvarao u goruću ruševinu bez ikakvih uvjeta za život.

U Hitlerovom bunkeru, pravom podzemnom gradu, počelo je vladati ludilo. Serije besmislene euforije zamjenjivali su periodi totalnog očaja. Hitler je iz dana u dan prelazio iz uvjerenja o skorom kraju i rata i njegovog života do pokušaja upravljanja već nepostojećim jedinicama. Tako je mnogo nade polagano u navodni protunapad generala Wenka koji je trebao stabilizirati front i spasiti Berlin. Žukov je ovo kasnije komentirao riječima: „Ovi ljudi izgubili su doticaj s realnošću misleći da je moguće zadržati Berlin“.

Disciplina je polagano opadala te je Hitlerova tajnica Trodl Junge čak upitala Hitlera zašto se ne bori sa svojim trupama na što joj je odgovorio da se boji zarobljavanja. Već ranije Hitler je odlučio kako neće živ u sovjetske ruke. Naredio je da ga se informira 24 sata unaprijed kada će obrana kolabirati.

Njemačke trupe žilavo su se branile koristeći prednosti urbanog ratovanja. Preko 40.000 staraca i mnoštvo djece bilo je angažirano u borbi. Zadnje Hitlerovo pojavljivanje pred nekom vrstom javnosti bilo je odlikovanje djece koja su uništila sovjetske tenkove. Zbog ogromnog stresa Hitlerovo zdravstveno stanje se pogoršavalo te je nekontrolirano tresao ruku i zgrbavio se. Raspitivao se o načinima samoubojstva, a naredio je da se cijanidom ubije i njegov pas, njemački ovčar Blondi.

Nijemci su, bojeći se kako će je Sovjeti koristiti za napredovanje, potopile berlinsku podzemnu željeznicu. Tisuće Berlinaca koje su se sklonile u podzemnu željeznicu bile su podavljene. Njemačke snage utvrdile su i dva masivna protuzračna betonska tornja u koja se sklonilo mnoštvo civila. Predaja garnizona ovih tornjeva spasila je živote mnoštvu civila.

Navečer 30. aprila Hitler se nakon vjenčanja sa svojom dugogodišnjom djevojkom Evom Braun, svjestan da je rat gotov i kako se sovjetske trupe pripremaju za zauzimanje bunkera nalazeći se jedan blok dalje, ubio. Prvo je pregrizao kapsulu cijanida, a zatim se upucao u sljepoočnicu. Eva Braun ubila se cijanidom. Upravljanje Reichom preuzeo je ministar propagande Josef Gebels. Hitlerovo tijelo zajedno s tijelom Eve Hitler iznešeno je i zapaljeno ispred bunkera. Dobivši vijesti da se Hitler ubio Staljin je komentirao: „Svinja se ubila. Šteta što ga nismo zarobili.“

Sutradan ujutro, Jozef Gebels i njegova žena Magda Gebels su sa injekcijama morfija uspavali svoje šestero maloljetne djece. Nakon toga Gebels je napustio prostoriju, a Magda je pobila vlastitu djecu kapsulama cijanida. Ranije je izjavila kako ne želi da joj „djeca žive u svijetu bez nacional-socijalizma.“ Nakon toga supružnici Gebels su se zaputili ispred bunkera. Jozef Gebels prvo je upucao ženu Magdu, a nakon toga i sebe. Počinili su zajedničko samoubojstvo.

Njihov primjer slijedili su mnogi nacistički fanatici poubijavši se. Od generala do običnih vojnika i regrutirane djece. Zaslijepljeni fanatizmom odlučili su umrijeti i za sobom u smrt odvesti i druge kada je došao kraj njihovoj zločinačkoj tvorevini. Neki su se ubijali iz očaja, neki iz straha, neki iz osjećaja lojalnosti. Oni realniji bježali su na Zapad i u južnu Ameriku.

Dana 8. maja već nepostojeći i raspadnuti Njemački Treći Rajh potpisao je kapitulaciju. Glavnokomandujući Wilhelm Keitel predao je notu o bezuvjetnoj kapitulaciji sovjetskom maršalu Georgiju Žukovu. Nakon 4 godine krvavih sukoba koji su odnijeli desetine milijuna civilnih više nego vojnih žrtava, Drugi svjetski rat u Europi bio je završen.

 

 

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku, preuzmite našu aplikaciju za ANDROID

prometej.ba

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime